Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetnog zračenja Zajedno za bolje zakone i zdraviji život.

Činjenice o postavljanju baznih stanica mobilne telefonije u Hrvatskoj

pdf icon Preuzmi PDF

Prema studiji Svjetske asocijacije mobilnih operatera GSMA u kojoj se daje pregled legislative u pojedinim zemljama Hrvatska je JEDINA zemlja u Europi u kojoj se antenski stupovi na tlu i antene na krovovima postavljaju BEZ građevinske i lokacijske dozvole.
Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima NN 79/14 Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja omogućava se postavljanje antena baznih stanica isključivo prema interesima tele operatera, što je u suprotnosti s točkom 8.4.4. Rezolucije br.1815 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe „Potencijalne opasnosti od EM polja i njihov utjecaj na okoliš“ kao točkom br.8. Rezolucije EU Parlamenta 2008/211(INI).

Prema istom dokumentu Hrvatska je jedna od samo četiri zemlje u Europi (uz Rumunjsku, Slovačku i Portugal) u kojoj nije obavezna javna rasprava, pa čak ni informiranje lokalne zajednice o lokacijama za bazne stanice mobilne telefonije. Primjerice, javna rasprava je zakonska obveza i u Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji. Za razliku od velike većine drugih Europljana, naši građani tako nemaju nikakvu mogućnost utjecaja na lokacije antenskih stupova, kako direktnog, tako ni indirektnog, kroz organe lokalne uprave.

Način postavljanja baznih stanica u najvećem broju drugih zemalja definiran je „Kodeksom dobre prakse“ potpisanim između pružatelja telekom usluga i nadležnih institucija (resorna ministarstva, regulatorna tijela). Tim se dokumentom definira način vođenja dijaloga s lokalnom upravom i stanovništvom, javna i transparentna dostupnost informacija o procijenjenim i izmjerenim razinama zračenja, estetski i okolišni kriteriji smještaja takvih objekata u prostor, obaveza operatera o dijeljenju lokacija s ciljem smanjivanja njihovog ukupnog broja, kao i brojna druga pitanja. Primjerice, Slovenija je takav dokument donijela 2004.g, prije stupanja u EU.

Rezolucijama 2008/2211 i 2007/2252 EU Parlament traži mjere za smanjenje utjecaja potencijalno štetnog elektromagnetskog zračenja na zdravlje i okoliš kao i provođenje informativno edukativnih kampanji za podizanje svijesti o rizicima elektromagnetskog zračenja, posebno kad se radi o djeci i mladima, kao najrizičnijoj skupini.

Granice dozvoljenog zračenja u Hrvatskoj baziraju se na preporukama Međunarodne komisije za zaštiti od ne ionizirajućeg zračenja ICNIRP GUIDELINESS iz 1998.g i u segmentu frekvencija koje koriste mobilne tehnologije, za područje izloženosti opće populacije, nisu nikad revidirane. U samom ICNIRP GUIDELINESS 1998 naglašava se da se preporuke baziraju samo na kratkotrajnim termalnim efektima (opekotine, podražaju perifernih živaca) i da se utjecaj dugotrajnih efekata zračenja na povećani rizik za pojavu raka nije razmatrao, s obzirom da nije bilo dovoljno podataka da bi se definirale sigurnosne granice i za taj segment. Upravo zbog toga je ICNIRP, četiri godine kasnije, izdao preporuku o korištenju alternativnih strategija smanjivanja rizika. Ministarstvo zdravstva Hrvatske smatra da je time što se u Hrvatskoj koriste nešto niže granice od maksimalno dopuštenih iz ICNIRP GUIDELINESS 1998, a bez korištenja ikakvih drugih strategija zaštite, učinjeno dovoljno za zaštitu zdravlja te da ne treba ništa drugo poduzimati. Prema podacima iz nacionalnog registra za rak, u uskom periodu 1998- 2001 došlo je do znatnog porasta pobola od raka (25%) kao i porasta mortaliteta od 30%.