Hrvatska udruga za zaštitu od elektromagnetnog zračenja Zajedno za bolje zakone i zdraviji život.

Primjeri manipulacija činjenicama

pdf icon Preuzmi PDF

Ministarstvo zdravlja

  1. U letku „Najučestalija pitanja i odgovori“ ističe se da Hrvatska ima niže granice zračenja od primjerice Austrije i Francuske i kod toga su uspoređene granice koje u Francuskoj i Austriji vrijede uglavnom za šumska i nenaseljena područja s vrijednostima koje u Hrvatskoj vrijede za „područja povećane osjetljivosti“ (stambene zgrade, vrtići, škole, bolnice..). Iz podataka koji su navedeni za Pariz i Beč (za koje MZ navodi da su „eksperiment“ a činjenica je da se radi dugogodišnjem primjeru dobre prakse), vidljivo je da dopuštena zračenja u tim gradovima iznose JEDAN PROMIL od vrijednosti definiranih na nacionalnoj razini. To je razumljivo, jer mnoge zemlje imaju na nacionalnoj razini visoke granice i primjenjuju ih uglavnom na šumska i ostala nenaseljena područja, dok gradovi i pojedine regije propisuju svoje bitno niže granice. Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja Ministarstva zdravlja RH razlikuje samo područja povećane osjetljivosti sa strožim granicama i javne površine, na kojima je dopušteno višestruko veće zračenje. Ako se usporede u letku navedene granice za Pariz i Beč (0,01W/m2), s granicama za javne površine iz Pravilnika Ministarstva zdravstva, (8,9W/m2), vidljivo je da je na javnim površinama hrvatskih gradova dopušteno 890 PUTA veće zračenje nego u Parizu i Beču.

  2. Ministarstvo zdravlja je samo na svojoj stranici objavilo edukativni video i letak „Preventivne preporuke za korištenje mobitela“. 
    Mjerom br.10 iz Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2016. do 2020. godine propisana je „Izrada službenih, znanstveno utemeljenih, stajališta nadležnih institucija RH o utjecaju razina elektromagnetskih polja i ne ionizirajućeg zračenja baznih postaja pokretnih komunikacijskih mreža na zdravlje ljudi; prezentacija rezultata provedenih neovisnih studija EU putem kontinuirane komunikacije s javnošću, tiskanje informativnog materijala“.

Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada

  1. Institut za medicinska ispitivanja i medicinu rada (IMI) i CARNET pripremili su dokument "Wi-Fi u pilot projektu e-škole". U poglavlju "Uzrokuje li Wi-Fi štetne posljedice po zdravlje" navodi se da je IARC, kao dio Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) svrstala radio frekvencijska elektromagnetska polja u grupu 2B (mogući karcinogeni), ali da je WHO, uzimajući u obzir mišljenje IARC-a, izjavila da "nema znanstveno utemeljenih dokaza o štetnosti". Navodi se poveznica na citiranu izjavu WHO te se vidi da je ona iz 2006.g., ali nije dana poveznica na spomenuto mišljenje IARC-a da se ne bi vidjelo novije mišljenje iz 2011.g.
    Upravo su rezultati tih istraživanja IARC-a, provedenih u periodu od 2009-2011, doveli do promjene službene klasifikacije iz Group3 ("nema znanstveno utemeljenih dokaza o štetnosti") u Group 2B ("potencijalni karcinogen za ljude)".
    Smatramo "velikom hrabrošću" objaviti dokument za projekt, kako se navodi „sufinanciran sredstvima iz EU fondova“ i u njemu krivotvoriti aktualni stav WHO.

  2. U dokument "Wi-Fi u pilot projektu e-škole" navodi se da se u grupi mogućih karcinogena „Wi-Fi signal nalazi zajedno s, primjerice, kavom, ukiseljenim povrćem i tesanom građom“. Time se implicira da je Wi-Fi za djecu štetan koliko i „kava, ukiseljeno povrće i tesana građa“.
    Točno je da crna kava može biti rizik za rak mjehura, ali samo ako se kroz dugi vremenski period svakodnevno piju enormne količine, no u praksi ljudi zbog niza popratnih simptoma sami spontano smanje te količine prije nego li dođe do rizika za rak. Kod "ukiseljenog povrća" radi se o prevelikim količinama nekih začina (tipičnih za azijatsku kuhinju), a kod drvne građe o određenim kemijskim supstancama kojima se tretira.
    Ovim usporedbama marketinške službe tele operatera nastoje obezvrijediti stav WHO o mogućoj karcinogenosti radio frekvencijskih elektromagnetskih polja, ne uvažavajući činjenicu da su „kava i ukiseljeno povrće“ osobni izbor, a elektromagnetsko zračenje uglavnom nije.
    Zabrinjava to što se iste manipulacije plasiraju iz ustanove koja bi trebala štititi javno zdravlje.
    Zanemaruje se činjenica da se u sve više zemalja u Europi iz škola uklanja bežični pristup internetu i zamjenjuje žičanom (optičkom) mrežom, koja omogućava iste ili veće brzine prijenosa podataka, a ne izlaže djecu elektromagnetskom zračenju. Primjerice u školama u Frankfurtu Wi-Fi je zabranjen još 2006, a u Francuskoj je njegova upotreba, zakonom koji je Parlament donio 2015.g., zabranjena u predškolskim ustanovama i striktno ograničena u školama.
    Takav pristup u skladu je s preporukama iz rezolucija Vijeće Europe i EU Parlamenta, kojima se traže mjere za smanjenje utjecaja elektromagnetskog zračenja na ljude i okoliš te potiče davanje prednosti žičanim tehnologijama, posebno kad se radi o djeci i mladima (Council of Europe, Resolution 1815(2011) „The potential dangers of electromagnetic fields and their effect on the environment“, Europian Parliament 2008/2211 „Health concerns associated with electromagnetic fields“).